Arhiva kategorije: Vijesti

srp. 30 2016

Internat “Sveti Vinko” – prijave za smještaj

tumblr_lh7g445nqv1qgygc7o1_500Internat za studentice “Sveti Vinko”, od godine 2005. djeluje u sklopu samostana sestara milosrdnica u Rijeci (Samostan Sveti Vinko) koji se nalazi u Ulici dr. Frana Kresnika 8. Sa smještajnim kapacitetom od 11 mjesta i različitim pogodnostima pruža studenticama povoljan i prikladan smještaj, kao i atmosferu koja pogoduje cjelovitu čovjekovu rastu.

Obavijesti i prijave:

098 9170 127

051 675 775

sij. 20 2016

ODRŽAN PRVI NACIONALNI SUSRET VINKOVSKE OBITELJI U HRVATSKOJ

IMG_5563Središnji događaj u Hrvatskoj u Godini suradnje, proglašenoj u međunarodnoj Vinkovskoj obitelji na Duhove 2015., bio je prvi Nacionalni susret Vinkovske obitelji – Hrvatska, održan 16. siječnja 2016. u Duhovno-obrazovnom centru Marijin dvor – Lužnica.

Pojam “Vinkovska obitelj” nastao je godine 1995., a odnosi se na članove više od 260 laičkih, redovničkih ili svećeničkih družbi, zajednica, udruga i pokreta širom svijeta kojima je zajedničko poslanje služenje najsiromašnijima od siromašnih, u duhu svetog Vinka Paulskog. U Hrvatskoj djeluje šest ogranaka Vinkovske obitelji: Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog – Zagreb, Udruga sv. Vinka Paulskog, Misijska družba (lazaristi), Kćeri kršćanske ljubavi, Marijine sestre od Čudotvorne medaljice i Marijanska-vinkovska mladež. Susret u Lužnici, uz članove iz Hrvatske, okupio je i članove Vinkovskih obitelji iz Slovenije i Bosne i Hercegovine.

Na početku, okupljenima se u ime Družbe sestara milosrdnica, kao domaćina susreta, obratila vrhovna glavarica Družbe s. Miroslava Bradica te pritom pozdravila nazočne, među kojima su bili o. Pavle Novak, provincijal Slovenske provincije Misijske družbe; Igor Pranić, predsjednik Udruge sv. Vinka Paulskog u Hrvatskoj; Petra Štokić, predsjednica Marijanske-vinkovske mladeži – Hrvatska i ostali predstavnici različitih vinkovskih ogranaka iz navedenih država. Nakon zajedničkog euharistijskog slavlja, kojeg je predvodio o. Dario Grbac, uz koncelebraciju subraće lazarista iz Slovenije, slijedio je susret s međunarodnim Povjerenstvom za suradnju Vinkovske obitelji (sa sjedištem u Philadelphiji).

IMG_5514Koordinator Povjerenstva o. Joseph Agostino, član Misijske družbe, pritom je nazočnima izložio viziju organiziranog i djelotvornog djelovanja Vinkovske obitelji u duhu suradnje njezinih različitih ogranaka, koja je sastavni a možda i ključni dio identiteta članova Vinkovske obitelji. Pritom su predstavljeni primjeri dobre prakse koji su ostvareni u različitim zemljama svijeta (primjerice u Brazilu, Španjolskoj, Ukrajini, Slovačkoj) upravo kroz suradničko djelovanje različitih grana Vinkovske obitelji. Navedena svjedočanstva uspješno ostvarenih projekata pomoći najpotrebnijima bila su snažan poticaj na međusobno upoznavanje, umrežavanje i dogovor oko zajedničke formacije članova iz Hrvatske, Slovenije i Bosne i Hercegovine u duhu poslanja Vinka Paulskog. U tom pogledu, što se tiče Vinkovske obitelji – Hrvatska, prvi zajednički iskorak prema ostvarivanju suradničkog djelovanja bila je karitativna akcija provedena tijekom Došašća u kojoj je Vinkovska obitelj – Hrvatska pomogla omogućavanjem godišnje školarine jednoj učenici u potrebi (s područja Slavonije). Nacionalno vijeće Vinkovske obitelji – Hrvatska osnovano je u rujnu 2014. godine, a na području Hrvatske osnovana su tada i četiri područna vijeća sa sjedištima u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku.

Nacionalnom susretu 16. siječnja 2016. prethodio je sastanak međunarodnog Povjerenstva za suradnju održan također u Duhovno-obrazovnom centru Marijin dvor – Lužnica od 13. do 17. siječnja 2016. Sastanak je okupio deset članova navedenog Povjerenstva iz različitih zamalja svijeta (SAD, Haiti, Brazil, Dominikanska Republika, Libanon, Hrvatska, Velika Britanija, Južni Sudan, Peru) i iz različitih ogranaka Vinkovske obitelji. Budući da je jedna od ključnih dimenzija vinkovskog poslanja upravo međusobna suradnja ogranaka Vinkovske obitelji i zajedničko, organizirano djelovanje usmjereno prema najpotrebitijima, zadaća Povjerenstva je promoviranje suradnje između različitih grana na nacionalnim i internacionalnim razinama. To se ostvaruje oblikovanjem i provođenjem različitih formativnih programa, koji vode prema ostvarivanju konkretnih zajedničkih projekata služenja najpotrebnijima.

Upravo zbog uočene važnosti suradnje u zajedničkom poslanju, u međunarodnoj Vinkovskoj obitelji ova godina 2015./2016. proglašena je Godinom suradnje te su u tom smjeru na nacionalnim razinama, poticajima Povjerenstva, već poduzeti konkretni projekti i započeti programi formacije te inicijative s ciljem međusobnog umrežavanja što je Povjerenstvo evaluiralo tijekom svojih sastanaka. Nadalje, Povjerenstvo se osvrnulo na obilježavanje nadolazeće 2017. godine tijekom koje će se u cijeloj Vinkovskoj obitelji obilježiti 400. obljetnica postojanja vinkovske karizme.

  1. Popić

sij. 06 2016

Vinkovska obitelj u Domu “Sv. Polikarp”

Grupica djevojaka iz Pule na inicijativu sestre M. Lidije Turković odlučila je krenuti putem Krista, barem za ove prekrasne blagdane kojima smo svi svjedočili. Dana 2. siječnja 2016. u popodnevnim satima započelo je okupljanje što mlađih, što starijih djevojaka i nekoliko članica Udruge sv. Vinka u samostanu sestara na Vidikovcu u Puli kako bi se kroz pjesme i recitacije pripremili za odlazak u nama već poznati Dom za starije i nemoćne osobe “Sv. Polikarp”. Za ovaj dom smo se odlučili iz razloga što su to izbjeglice Domovinskoga rata, iz BiH, osamljeni i siromašni. Uz naše sestre pokretač inicijative za ovu godinu bila je i naša vjerna pratiteljica, orguljašica Elena Roce koja je osmislila pjevački dio nastupa. Recitacije je pripremila učiteljica, katehistica Tea Šiško. Ove smo godine bili pojačani za čak tri instrumenta (klavir, violinu i gitaru) te vokalno (sestre Kćeri milosrđa s Velog Vrha), što je svakako obogatilo samu izvedbu. Nakon ugodne i tople atmosfere u kući uputili smo se prema domu gdje su nas izrazito pozitivno dočekali stanari koji su s radošću čekali nastup. Osjetili smo duh Božića. Svi zajedno smo pjevali i veselili se, a pala je i koja suza radosnica. U sam „performans“ bio je uključen i odlazak po sobama u pjesmi, posebice kod nepokretnih štićenika doma. Sestre s Udrugom sv. Vinka su svakome podijelile paketiće koje su zajednički osmislili i izradili i dodatno im izmamili osmjehe. Zaista smo postali bogatiji u Novoj godini. Duhovno ojačani, zadovoljna lica vratili smo se svojim kućama kao obogaćena Vinkovska obitelj. Vjerujemo da će se ovakvi susreti održati i tijekom godine. Kao što mudra blažena Majka Terezija kaže „Bog nas je stvorio kako bismo male stvari činili s velikom ljubavlju” ali i ovo: “danas je u modi govoriti o siromasima. Nažalost, nije u modi razgovarati s njima.20160102_151015 20160102_160708 20160102_163344

Ana Okmaca

sij. 02 2016

Susret u srcu

IMG_788214. prosinca 2015. godine u samostanu sestara milosrdnica, u kapeli sv. Josipa svetom misom i ugodnim druženjem s Udrugom sv. Vinka Paulskog prvi je put u Rijeci Udruga slijepih Primorsko-goranske županije proslavila blagdan sv. Lucije, svoje nebeske zaštitnice.

Svetu je misu predvodio svećenik Goran Antunović, salezijanac, koji je u nadahnutoj homiliji izrekao svoje iskustvo susreta s jednom slijepom djevojkom. Istaknuo je kako je bio duboko dirnut kad je prvi put čuo njezin pozdrav na odlasku: „Vidimo se!“ Na svećenikove riječi kao da je posebna svjetlost zasjala u kapeli i obasjala sve nazočne.
Na kraju svete mise pjesnikinja Ljubica Kolarić-Dumić, nakon kazivanja nekoliko pjesama o sv. Luciji, simbolično je darivala goste. Svaka je obitelj dobila slikovnicu „Ja se mraka ne bojim“ s CD-om, a autorica je iskazala želju da slikovnica nađe svoje mjesto pod borom nekog djeteta, koje se boji mraka.
Nakon svete mise uz prigodne slastice, nastavljeno je zajedničko druženje u prostorijama samostana. Sve nazočne pozdravile su: predsjednica Konferencije sv. Josipa gospođa Josipa Orlović i s. Renata. Na kraju je predsjednik Udruge slijepih Primorsko-goranske županije gospodin Emil Mandarić zahvalio na pripremi ovako bogatog programa proslave, te iskazavši veliko zadovoljstvo, najavio novi susret. Druženje je prošlo u ugodnu razgovoru, pjesmama gospođe Marije Bušić i radosnim pjevanjem svih sudionika.

O svetoj Luciji na njezin blagdan, kao i drugim svecima, obično razmišljamo s veseljem u srcu i rijetko razmatramo njezin mučenički život. Čestitamo imendan slavljenicima, a za blagdanskim stolom priređujemo slavlje u njihovo ime. To je ljudski, jer time slavimo i život.
Tako počinje i jedna od predivnih hrvatskih božićnih pjesama: „Veselje ti navješćujem, puče kršćanski, jerbo se Kralj u Betlemu rodi nebeski… „ Ne tugu, ne bol i patnju, nego radost! Veselje nam je donio Kralj nebeski, Isus iz Nazareta, Sin Božji. Veselili smo se na mnoge načine i u ove dane Božića. Iskazivali smo svoju radost slaveći dolazak Mesije.
No, ipak uz veselje ide i ona druga strana života, koja nije lijepa, nije ugodna, ali je dio nas, naših bližnjih ili ljudi koji žive daleko, ali su nam bliski po emocijama, po istim ili sličnim pogledima na život, po radovanju ili patnjama. Ili samo po suosjećanju, empatiji, našoj brizi i ljubavi prema čovjeku, gdje god živio i kojoj god zajednici pripadao.
Radi ove druge životne strane, koja nam nije ugodna, osobito ako zadesi nas ili naše bližnje, zbog koje nam se dani pretvaraju u tamu, a koju bismo rado zamijenili za svjetlo, vratit ćemo se svetoj Luciji. I da ne ostanemo samo na tome kako smo posijali žito, darove kupili na vrijeme, čestitali i proslavili imendan naših Lucija, ovdje ćemo se prisjetiti JEDNOG POSEBNOG SUSRETA.
U ovom osvrtu predočit ćemo i jedan maleni dio između mnogih humanitarnih aktivnosti, koje u svojemu programu ostvaruje Udruga svetog Vinka Paulskog u Rijeci. Za ovogodišnji blagdan sv. Lucije priredila je Udruzi slijepih Primorsko-goranske županije pravo slavlje.
Iako nam je svima dobro poznata, dužni smo i ovom prigodom istaknuti tek nekoliko osnovnih podataka iz života svetice. Kako sv. Luciju najčešće slavimo kao zaštitnicu očiju i vida, danas ćemo s divljenjem nabrojiti čija je sve zaštitnica ova velika kršćanska mučenica: slijepih (tjelesno i duhovno), ratara, pisara, krojača, staklara, lađara, tkalaca, vratara i kovača. Rođena je u Sirakuzi oko 289., a pogubljena 304. godine. Zbog svoje vjere podnijela je mnoga mučenja, a po predaji izvađene su joj oči i stavljene na tanjur, zbog čega je proglašena zaštitnicom očiju i vida.
Na blagdan svete Lucije sije se pšenica koja je simbol života kod kršćana, a ljudi su kroz 12 dana promatrali vrijeme i tako otkrivali kakav će biti koji mjesec, jer je prema vjerovanju svaki mjesec u sljedećoj godini odgovarao određenom danu od blagdana svete Lucije do Božića. Premda ne znamo provjerava li itko danas vremenske prilike na ovaj način, lijepo je prisjetiti se tih starih narodnih običaja. Oni nas, ako ništa drugo, uvijek podsjete da ovdje nismo slučajno i bez prošlosti, bez svih naših predaka, a oni su u svoje vrijeme imali svoje meteorologe i dobro poznavali prirodu i zemlju s kojom su se morali i slagati i boriti. Život na Zemlji, koju često zovemo i Dolina suza, nikada nije bio lagan. Ni nama danas, ni svima, koji su živjeli davno prije nas.
A mučeništvo zbog vjere nije se podnosilo samo u vrijeme Dioklecijana kada je mučena sveta Lucija. Svjedoci smo nažalost još uvijek mnogih teških vremena u kojima je kršćanima bilo ili jest i danas veoma teško. Stoga s radošću u srcu prihvatimo SVJETLO mučeničkih očiju svete Lucije da nam obasja put, kojim možemo slobodno kročiti čineći dobra djela. I najmanja sitnica, tek pružena ruka poznatoj ili nepoznatoj osobi, koja bez nas ne bi mogla prijeći na drugu željenu stranu, u njezinu srcu bit će velika poput najviše planine. Samo se na trenutak trebamo zamisliti na mjestu onih koji našu pomoć trebaju.
Kakve li sitnice za nas! A kakve veličine za onoga koji bez naše ispružene ruke ne može prijeći cestu pa bila ona kratka ili dugačka, široka ili uska, uglađena ili neravna! Koliko je ljubavi u toj ispruženoj ruci! I u praznoj šaci! U ruci bez ičega, bez skupocjenih darova, samo s naših pet prstiju pruženih u ime ljubavi. O toj je ljubavi ovdje riječ…
A svećenik na svetoj misi u homiliji reče: „Vidimo se!“Tako ga je pozdravila jedna slijepa djevojka. Da, da, vidimo se! Vidimo se srcem. Srcem se najbolje vidi zapisao je veliki književnik Antoan de Saint Expery u biseru svjetske dječje literature „Mali princ“, djelu koje bi svatko u svome životu, kad već odavno prođu dani djetinjstva, morao više puta pročitati i ako treba po stoti se put uvjeriti u izreku da se srcem najbolje vidi. A kad sebe uvjerimo u istinu, ne će nam biti teško svijet oko sebe gledati najviše srcem. Radi te istine, i radi svega što kao pojedinci možemo učiniti da jedni drugima olakšamo život, uljepšamo trenutke koji će se pretvoriti u bisere stvarajući sjajnu ogrlicu, u kap bistre vode od kojega će nastati najčarobniji slap, slavimo i svetu Luciju. Da rastemo u ljubavi prema Bogu i bližnjemu, da svakoga dana postajemo bolji. Zato od njezina blagdana ushićena srca brojimo dane Došašća iščekujući rođenje Onoga, kojemu radosno pjevamo:
„Veselje ti navješćujem, puče kršćanski…“
Slaveći VESELJE Udruga sveti Vinko Paulski u Rijeci na poseban je način obilježila blagdan svete Lucije 2015. ljeta Gospodnjega. Ususret Božiću u danima darivanja! Darivanja ljubavi i sebe drugima, stoga ćemo biti slobodni citirati riječi buduće riječke blaženice Majke Marije Krucifikse Kozulić, koja je živjela čineći dobro i preminula na glasu svetosti, čiji je životni cilj bio: Dati sebe da bi drugi imali život!
Da bi drugi imali ŽIVOT, potrebna su djela kakva je činila Majka Krucifiksa, sv. Vinko Paulski i mnogi drugi sveci. Zar nam se makar jedanput u životu nije učinilo da smo i sami na neki način raspeti iako smo daleko od svetosti, ali je naša čežnja za Božjim milosrđem i težnja da pomognemo bližnjemu, jača od trenutne patnje i nemoći. Naša i najmanja pomoć, samo ispružena ruka – sjaji poput osvijetljene ceste, sitne krijesnice kraj puta u tami noći.
Na ovaj način žive i rade članovi i članice Udruge sv. Vinka Paulskog, čijim se poslanjem i svetošću ponose i zato uvijek stoje na usluzi onima, kojima je pomoć potrebita. Zato je prva proslava sv. Lucije Udruge slijepih Primorsko-goranske županije bila puna svjetla s novim idejama i obećanjem: Vidimo se! Vidimo se srcem! I sljedeće godine… Jer ljubav je vječna.

Ljubica Kolarić-Dumić

stu. 26 2015

Dom “Sveta Ana”: Žrtvu treba ojačati i osamostaliti

35888Rijeka, (IKA) – “Sv. Ana”, Caritasov dom za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja – ŽON u Rijeci, u povodu Međunarodnoga dana borbe protiv nasilja nad ženama 24. studenoga organizirao je javnu tribinu na kojoj se govorilo o pastoralu u radu sa žrtvama obiteljskog nasilja u crkvenim ustanovama. Tribina je u Velikoj dvorani Nadbiskupskog ordinarijata u Rijeci okupila voditelje iz šest crkvenih ustanova republika Hrvatske, Slovenije i Bosne i Hercegovine koje brinu o ženama i djeci koji su žrtve nasilja.
“Želja nam je okupiti crkvene ustanove koje se bave problemom obiteljskog nasilja kako bi u primjerima dobre prakse dobili poticaje za djelovanje, ali i zajedno vidjeli koje su manjkavosti i problemi kako bi mogli poboljšati ono što radimo”, rekla je na početku s. Suzana Samardžić, ravnateljica doma “Sveta Ana” i organizatorica susreta. Uvodnu riječ održao je duhovnik doma dr. Milan Špehar, a okupljene je pozdravio i mons. Nikola Uravić, ravnatelj Caritasa Riječke nadbiskupije pod čijim okriljem djeluje riječki dom.
Predstavnici crkvenih ustanova koje se bave problemom obiteljskog nasilja iznijeli su svoja iskustva u radu sa žrtvama nasilja, ali i počiniteljima. Iz primjera djelovanja prihvatilišta za žene i djecu u nevolji “Mirijam”, Caritasa biskupije Mostar i Materinskih domova u Sloveniji, te u usporedbi s caritasovim domovima u Rijeci, Zagrebu, Splitu i Šibeniku, vidljivo je da pomoć koju pružaju crkvene ustanove uvelike ovisi o suradnji s državnim institucijama. Primjer iz Bosne i Hercegovine i Slovenije potpuno je suprotan, i pokazuje da pomoć koju djelatnici crkvenih ustanova pružaju može biti djelotvorna samo ako imaju podršku organizirane socijalne države. Tako su djelatnici doma u Mostaru uglavnom prepušteni sami sebi, država za žrtve nasilja ne daje nikakve potpore i ženama koje se nađu u takvoj nevolji teško je osigurati samostalnost i resocijalizaciju. U Sloveniji je primjer suradnje s državnim institucijama dobar, pa je tako moguće više ponuditi žrtvama obiteljskog nasilja. Stacionari u kojima borave žene i djeca posvećeni su radu na njihovoj resocijalizaciji i osamostaljivanju, a za hitne slučajeve spašavanja od nasilja postoje sigurne kuće u kojima žrtve borave tek kraće vrijeme. Upravo su taj primjer, odvojenih kuća za hitne slučajeve i onih za duži rad s korisnicama, predstavnice hrvatskih domova istaknule kao dobar primjer djelovanja koje bi trebalo slijediti.
U Hrvatskoj je suradnja s državnim institucijama također dobra, premda u mnogim područjima nedostaje više takvih domova. Djelatnici caritasovih domova za žrtve nasilja susreću se uglavnom s istim problemima, a najvažniji je kako zlostavljanje žene ohrabriti i osposobiti da krenu u novi život. Žrtvu treba ojačati, a ne ju pretvoriti u pasivnog aktera, istaknuto je skupu. Najveći je problem zaposlenje koje osigurava samostalnost. Spomenuta je i potreba bolje suradnje sa sudovima, od kojih se očekuje veća zauzetost, brže djelovanje i bolje razumijevanje problematike.
Djelatnica riječkog doma “Sveta Ana” Laura Pavičić predstavila je rad toga najstarijeg doma u Hrvatskoj, osnovanog prije više od 20 godina. Trenutačno u njemu boravi 25 osoba, 9 žena i 16 djece. Tijekom ove godine, do studenoga, Dom je primio 33 žene i 39 djece.
Od ove godine u Domu se provodi i novi program, psihosocijalni tretman s počiniteljima nasilja, kojim je zaokružena misija pomaganja cijeloj obitelji koja je pogođena nasiljem. Cijeli je program određen zakonom i odvija se pod paskom Ministarstva pravosuđa koje, putem sudova, počiniteljima nasilja određuje psihosocijalni tretman. Novi je projekt ipak tek dijelom financiran od strane Ministarstva, pa većinu troškova pokriva Riječka nadbiskupija. Na projektu rade Laura Pavičić i Dragan Lovrović, a u nepunih su godinu dana primili 13 osoba, od kojih je četvero još u programu, četvero ih je završilo, a njih petero je odustalo. U projektu koji ima strogo propisane smjernice klijenti dolaze na 20 susreta, jednom tjedno. Program se provodi s počiniteljima nasilja koje pošalju sudovi, neovisno o tome jesu li im supruge štićenice Doma. Na susretu na kojem su izmijenjena brojna pozitivna iskustva, sudjelovao je i riječki imam Hajrudin Mujkanović, a moderirala ga je Jasna Buketa.

stu. 14 2015

Prva nacionalna skupština MVM – Hrvatska

IMG_7687

Prva Nacionalna skupština Marijanske vinkovske mladeži – Hrvatska (MVM) održana je 14. studenog 2015. u središnjoj kući Družbe sestara milosrdnica, Provincije Majke Dobrog Savjeta – Rijeka (Ulica dr. Frana Kresnika 15), gdje je ujedno i sjedište navedene udruge u Hrvatskoj koja broji oko 150 članova u četiri zajednice.

Skupštini su nazočili članovi Područnih vijeća MVM-a iz svih zajednica u Hrvatskoj (Rijeka, Split, Zadar i Kistanje), a tijekom skupštine izabrano je prvo Nacionalno vijeće koje čine: Petra Štokić (mag. theol.) – predsjednica,  Josipa Dujmović – potpredsjednica, Irena Ćibarić – tajnica, Ante Glasnović – blagajnik, s. Blaženka Delonga, MVZ, – savjetnica.

Na skupštini je službeno predstavljen Nacionalni statut Marijanske vinkovske mladeži – Hrvatska, a predstavljali su ga Petra Štokić (mag. theol.), Jelena Beno, Marija Rakocija Kljajić (mag. theol.) i Tomislav Kljajić (mag. theol.), punopravni članovi MVM – Rijeka, gdje je ova zajednica i osnovana 2011. godine. Također, predstavljene su smjernice završnog dokumenta IV. opće skupštine međunarodnog udruženja održane u Salamanki (Španjolska) u srpnju 2015. godine koji čini temelj petogodišnjeg plana djelovanja na međunarodnoj razini.

Marijanska vinkovska mladež, međunarodno je društvo koje proistječe iz ukazanja Blažene Djevice Marije sv. Katarini Labouré 1830. godine. Povijesno središte Međunarodnog društva marijanske vinkovske mladeži je kapela Čudotvorne medaljice u Parizu (Rue du Bac), Francuska, mjesto Marijina ukazanja sv. Katarini Labouré. Sjedište Međunarodnog tajništva nalazi se u Madridu, Španjolska. Marijanska vinkovska mladež uz Hrvatsku, prisutna je u 66 zemalja i broji više od 100 000 članova. IMG_7684

lis. 16 2015

O Družbi sestara milosrdnica – na FAMVIN stranici

O Družbi sestara milosrdnica svetog Vinka Paulskog, mrežna stranica međunarodne Vinkovske obitelji FAMVIN objavila je članak. Pročitajte ga na sljedećoj poveznici.

lis. 11 2015

Proslava blagdana sv. Vinka Paulskog u Puli

Vinkovska obitelj Pula 26.09.2015.I ove godine smo u Puli, 27. 09. 2015. vrlo svečano proslavili blagdan svetog Vinka Paulskog, i to svečanom euharistijom u župnoj crkvi sv. Pavla u Puli u 11 sati. U toj velikoj pulskoj župi od 1968. godine djeluju sestre milosrdnice Provincije Majke Dobrog Savjeta pomažući pastoralno u župi i radeći kao medicinske sestre u pulskoj Općoj bolnici. Misu je predslavio porečki i pulski ordinarij mons. Dražen Kutleša, s domaćim župnikom i nekolicinom pulskih svećenika. Nakon mise ispred crkve bila je organizirana prodajna akcija radova članova Udruge, čiji je prihod namijenjen pomoći sestrama na Salomonskim otocima.
Samom blagdanu prethodila je trodnevna priprava. U četvrtak 24. 09. misu je predslavio Joel Catary, župnik u Premanturi, u petak 25. 09. fra Đuro Hontić, iz franjevačkog samostana sv. Ivana u Puli, a u subotu, 26. 09. generalni vikar porečke i pulske biskupije mons. Vilim Grbac, župnik u Rovinju. Toga dana bilo je posebno svečano jer su na misi prisustvovali članovi Udruge sv. Vinka iz raznih krajeva porečke i pulske biskupije kao i riječke nadbiskupije, te članovi Marijanske vinkovske mladeži iz Rijeke. Na kraju mise o granama Vinkovske obitelji koje djeluju u našoj biskupiji govorila je Blaženka Butorac, članica Udruge, dok su se mladi iz Marijanske vinkovske mladeži sami predstavili. Na kraju je s. Veronika Popić održala predavanje o duhovnosti i suradnji u Vinkovskoj obitelji. Nakon mise župni je zbor pod ravnanjem Andreja Angelinija izveo Marovićevu himnu posvećenu Vinkovskoj obitelji, na violini je zbog pratila Letizia Ulika, a na violončelu Anamarija. Crkvom se orilo: „Vinkovsku obitelj, Bože, ti posveti, i nek nas prate zagovornici sveti…“ (Snimku možete pogledati sljedećoj poveznici). Sve dane trodnevnice kao i na sam blagdan svetog Vinka misu je animirao župni zbor.

Andrej Angelini

lis. 06 2015

O Muchtinu i milosrdnicama

35298Rijeka, (IKA) – U Velikoj dvorani Nadbiskupskog ordinarijata u Rijeci u petak 2. listopada održan je znanstveni simpozij: “Mons. Adam Muchtin (1908.-1994.), svećenik, umjetnik, graditelj”. Simpozij su organizirali Riječka nadbiskupija i Teologija u Rijeci – područni studij Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Skup je pozdravio i otvorio riječki nadbiskup i metropolit Ivan Devčić, koji je istaknuo da je mons. Muchtin bio tihi radnik u vinogradu Gospodnjem kojemu je bilo važno vršiti svećeničku zadaću. Udario je temelje duhovne obnove Podvežice i bio je čovjek koji je djelovao i radio. Na tome mu moramo svi biti zahvalni, kazao je nadbiskup.
Mons. Muchtin zadužio je ne samo župu sv. Terezije od Djeteta Isusa, nego i sv. Jurja na Trsatu ali i ondašnju Riječko-senjsku nadbiskupiju, kazao je aktualni župnik podvežičke župe vlč. Ivan Šarić. Dodao je kako simpozij ima i međunarodni karakter te kao prvog predavača pozvao dr. Luboslava Hromjaka iz Slovačke, koji je okupljene upoznao s korijenima mons. Muchtina te društvenim i crkvenim okolnostima u Slovačkoj na prijelazu 19. u 20. st.
Moderator ali i predavač na simpoziju doc. dr. Marko Medved istaknuo je kako je Muchtinovo životno poslanje bilo izgradnja crkve na Podvežici 1940. godine. Idejni nacrt za crkvu nastao je po Muchtinovoj zamisli. Župa je počela djelovati 1942., a župnikom je imenovan upravo Adam Muchtin. U nastavku je govorio o glavnim crtama Muchtinova života, te njegovu djelovanju kao svećenika Senjsko-modruške biskupije od 1931., kapelana bolnice na Sušaku, duhovnika Križarskog bratstva, graditelja crkve Sv. Terezije od Djeteta Isusa na Podvežici. Bio je prvi župnik te župe, predavač na Visokoj bogoslovskoj školi u Rijeci, a od 1971. župnik župe sv. Jurja na Trsatu. Preminuo je 1994. godine.
Gospićko-senjski biskup Mile Bogović govorio je o crkvenoj situaciji na Trsatu i Sušaku u razdoblju između dva svjetska rata, a dr. Milan Šimunović o Muchtinovu pastoralnom radu na Podvežici te njegovu djelovanju kao predavača crkvene umjetnosti na Bogosloviji u Rijeci. Mons. Šimunović svojevremeno je bio suradnik mons. Muchtinu te je podijelio iskustva suradnje s čovjekom koji, prema njegovim riječima, nije bio samo “graditelj”, nego čovjek koji je volio župu, narod te njegovao personalizirani pastoral. Bio je profesor, pisac, prevoditelj, čovjek koji je sve pratio, a osobito II. vatikanski sabor s čijim učenjima je želio uskladiti svoje stavove, poručio je mons. Šumunović. Također, istaknuo je kako bi se trebala tiskati skripta Adama Muchtina kao poticaj današnjim generacijama mladih bogoslova i svećenika, ali i laika koji projektiraju sakralne objekte, kako bi posvetili više pozornosti umjetnosti i graditeljstvu jer su, kao i župnici, odgovorni pri inoviranju ili gradnji sakralnih objekata. “Od posebne je važnosti, što mnogima nedostaje, kako uskladiti crkveni prostor za koncilsku liturgiju, na crti jednostavnosti, kako ne bi prevladala ‘duhovna plitkost, koju nam mogu nametati i neki suvremeni umjetnici (i projektanti) koji nemaju smisla za ‘sakralni prostor’.” Zaključujući izlaganje poručio je da je Adam Muchtin bio samozatajan čovjek, ali velik duhom i umom, a kao svećenik i vjerom. Preporučio je knjižicu aktualnog župnika vlč. Šarića “Adam Muchtin umjetnik malog puta”, dodajući kako bi uz taj naslov dodao: “ustrajnog hoda što se pretvara u dugu stazu”.
S. mr. Veronika Popić govorila je o odnosu Adama Muchtina s redovnicama, posebice milosrdnicama. Prof. dr. Milan Špehar upoznao je okupljene s duhovnim likom toga svećenika, stavivši posebice naglasak na duhovnost sv. Terezije od Djeteta Isusa. O ljudskom i moralnom profilu msgr. Adama Muchtina izlagala je dr. Mirjana Pinezić, stavivši naglasak osobito na njegove kreposti. Doc. dr. Franjo Velčić predstavio je spisateljsku aktivnost mons. Muchtina i list Istinu. Theodor De Canziani, prof., poprativši izlaganje brojim fotografijama iz vremena podizanja crkve, govorio je o arhitekturi crkve Sv. Terezije koju je koncipirao i izgradio mons. Muchtin, a njegov umjetnički talent predstavila je mag. theol. Tihana Gržanić koja je tom prigodom istaknula kako je mons. Muchtin, osim podvežičke crkve, autor više drugih umjetničkih djela u Rijeci i okolici.
Na skupu je istaknuto kako je veliki dio predavanja nastao na osnovu najnovijih istraživanja te da je to bilo njihovo prvo predstavljanje javnosti. Također, nadbiskup Devčić zahvalio je župniku vlč. Šariću i župljanima župe sv. Terezije od Djeteta Isusa na neumornom zalaganju u očuvanju sjećanja na lik i djelo mons. Adama Muchtina.

ruj. 28 2015

O MVM – Hrvatska na FAMVIN stranici

logo_rijekaMrežna stranica međunarodne Vinkovske obitelji objavila je tekst o nastanku MVM – Hrvatska. To je ujedno i svjedočanstvo kako se suradnjom i malim koracima može učiniti mnogo. Pročitajte ga ovdje

Stariji članci «