Juraj Haulik

Juraj Haulik rođen je u Trnavi (Slovačka) 1788. godine. Završivši srednje školovanje u Ostrogonu i Trnavi studirao je filozofiju i teologiju u Beču. Govorio je sedam jezika. Zaređen je 1811. za svećenika, najprije je bio zaposlen u uredu Ostrogonske nadbiskupije, a 1920. doktorirao iz teologije u Pešti. Godine 1830. imenovan je prištinskim naslovnim biskupom, 1832. velikim prepoštom zagrebačkoga Kaptola. Zagrebačkim biskupom imenovan je u svibnju 1837. godine. Kardinalom je imenovan godine 1856.

Svjestan da je stranac, u razdoblju borbe za ravnopravnost i slobodu hrvatskog jezika, kada postaje zagrebačkim biskupom, u nastupnom pastirskom govoru rekao je svećenicima i vjernicima: »Vas molim i zaklinjem da me smatrate svojim i onim koji domovinu vašu smatra svojom domovinom.« Tim je danom započeo njegov neumoran rad na kulturnoj i vjerskoj obnovi hrvatskoga naroda. Svećenike je poticao da otvaraju škole, nadziru njihov rad i u njima katehiziraju. Vođen takvim idejama pozvao je sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskog  (iz Zamsa i Innsbrucka) prethodno im izgradivši samostan i crkvu. Sestre su u Zagreb došle godine 1845. te su njegovom pomoći razvile bogatu odgojno-prosvjetnu i zdravstveno-karitativnu. Njegovim zalaganjem godine 1856. zagrebački samostan postaje samostalna kuća matica te tako Družba sestara milosrdnica postaje samostalnom redovničkom družbom s Kućom maticom u Zagrebu.

Bio je zauzet za hrvatske crkvene i političke interese. Već od 1839. na ugarskim i hrvatskim saborima nastojao je da Zagrebačka biskupija bude nadbiskupijom i da sve biskupije u Banskoj Hrvatskoj budu u jedinstvenoj crkvenoj pokrajini, metropoliji. Njegovi brojni pothvati prosvjetne i kulturne obnove obuhvaćaju izdavanje Zagrebačkog katoličkog lista (1849.) sa zadaćom da bude sredstvo katoličke obnove, ustanovljenje književnog i izdavačkog Društva sv. Jeronima za promicanje pučke prosvjete (1867.). Podupirao je brojne kulturne ustanove u Hrvatskoj. Jedan je od suosnivača Matice ilirske (1842.). Na njegov je prijedlog 1841. osnovano Hrvatsko-slavonsko gospodarsko društvo, a godine 1846. otvorio je za javnost Metropolitansku knjižnicu. Novčano je pomagao više hrvatskih gradova, a osobito je novčanim prilozima podupirao zaklade za siromašne.

Umro je 1869. godine i pokopan u zagrebačkoj katedrali uz oltar sv. Ladislava.