Lujza de Marillac

DJETINJSTVO, MLADOST I UDOVIŠTVO

Lujza je rođena 12. kolovoza 1591. godine. Njezin je otac Louis de Marillac tada bio tridesetpetogodišnji udovac, a pravi identitet majke ostao je nepoznat. Djetinjstvo i mladost Lujze de Marillac odvijalo se daleko od očinskog doma, u različitim internatima. Lujza nikad nije osjetila toplinu i sigurnost obitelji, što je uvelike utjecalo na njezin trajni osjećaj odbačenosti i nesigurnosti. U dvadesetoj je godini molila dopuštenje da je prime u zajednicu sestara kapucinki, ali bila je odbijena zbog krhkoga zdravlja. Nakon dvije godine udaje se za Antoinea Le Grasa te pronalazi radost i toplinu obiteljskog doma, koja je postala još veća zbog rođenja sina. No, sedam godina nakon vjenčanja njezin suprug Antoine se razbolio i uskoro umro.

VINKO PAULSKI

Tuga, samoća i osjećaj napuštenosti gotovo su shrvali tada Lujzu. No, providnost je dovodi do Vinka Paulskog koji joj je postao duhovnik, a poslije i prijatelj. U početku se Vinko i Lujza nisu u potpunosti prihvaćali, ali želja za vršenjem volje Božje u služenju siromasima ujedinila ih je. Vinko je u to vrijeme upravo bio osnovao Misijsku družbu, a njegov rad s Bratovštinama i Gospođama kršćanske ljubavi te misije na selu bili su zahtjevni. Vinkovo životno iskustvo i put sazrijevanja u vjeri pomoglo mu je u potpunosti razumjeti Lujzino trpljenje. Upoznavajući Lujzu, Vinko je otkrio njezin strah uzrokovan osjećajima odbačenosti iz djetinjstva i suprugovom smrću. U njoj je također otkrio veliku želju za spoznajom i vršenjem volje Božje. Njihovo će prijateljstvo u korijenu promijeniti redovništvo Katoličke crkve i njegovo poslanje siromasima. Postupnim produbljivanjem njihovog prijateljstva, Vinko je Lujzu naučio pouzdanju u samu sebe i u Boga. Često joj je opisivao svoje djelovanje među siromasima te se Lujza u njega djelatno uključila.

POSLANJE

Vinko i Lujza su kroz zajedničko djelovanje otkrili da se međusobno nadopunju i to su cijenili. Lujza je u sebi otkrila poslanje služenja siromasima, i u suradnji s Vinkom postupno je pretočila u djelo. Za vrijeme Vinkove propovijedi, tijekom pučkih misija godine 1630., žena imenom Margareta Naseau pristupila je Vinku izrazivši želju za služenjem siromasima. Margareta je bila tridesetdvogodišnja žena sa sela. Sama je naučila čitati i nakon toga obilazila je sela podučavajući djevojke. Vinko je Margaretu poslao Lujzi, a Lujza ju je potom uputila Gospođama kršćanske ljubavi u župi Svetog Spasitelja u Parizu. Margaretin je primjer djelovao poput zaraze te su ubrzo došle mnoge mlade žene da bi djelovale s Gospođama kršćanske ljubavi u drugim pariškim župama. Promatrajući te mlade žene kako služe u župama, Lujza se uvjerila da im je nužna zajednica posvećena služenju siromasima, napuštenima, siročadi, bolesnima i nepismenima. Tako su 1633. osnovane kćeri Kršćanske ljubavi koje su se posvetile brizi za nahočad, bolesnike, galijaše, neuku djecu i starije osobe. <strong></strong>

SMRT

Godine kroničnih bolesti i naporan rad priveli su Lujzino zemaljsko vrijeme kraju. Lujza je preminula 15. ožujka 1660. godine. Misao vodilja koju je dala Kćerima bila je „Ljubav nas Kristova potiče.“ To je ono što je Lujza u svom životu spoznala i to je njezina trajna ostavština, svjedočanstvo kršćanske ljubavi svim vremenima, svim siromasima i svima nama.