Nastanak družbe

Korijeni Družbe sestara milosrdnica sežu u Francusku sedamnaestog stoljeća. U temeljima prošlog i sadašnjeg poslanja sestara milosrdnica nalazi se osoba svetog Vinka Paulskog (1581.-1660.), koji je zbog svoje obnoviteljske uloge u Crkvi usmjerenoj ponajvećma prema djelima kršćanske ljubavi, proglašen zaštitnikom svih karitativnih djelatnosti. On je zajedno sa svetom Lujzom de Marillac (1591.-1660.) godine 1633. osnovao Kćeri kršćanske ljubavi, novu žensku redovničku zajednicu s poslanjem služenja najsiromašnijima. Kćeri su bile jedinstvene po načinu života i poslanju koje najbolje opisuju sljedeće Vinkove riječi: “Vaš samostan bit će kuće bolesnika; ćelija – iznajmljena soba, a klaustar gradske ulice ili bolesničke sobe. Klauzura će vam biti poslušnost, rešetka strah Božji, a veo sveta čednost.” O duhu i poslanju Družbe rekao je: “Duh družbe sastoji se u tome da se darujete Bogu, da ljubite našega Gospodina i da mu služite u osobi siromaha, tjelesnim i duhovnim djelima milosrđa, u njihovim kućama i drugdje, te da poučavate siromašne djevojke, djecu i općenito sve koje vam Božja providnost šalje.”

Poslanje koje je sestrama, svećenicima i laičkim bratovštinama ostavio sveti Vinko, njihov utemeljitelj, širilo se. Tako, godine 1694. po primjeru svetog Vinka u Levesvilleu osnovana je slična družba koja 1708. seli u Chartres i dobiva ime Kćeri svetog Pavla. Sestre su djelovale prema vlastitim pravilima, i utrle su put širenja karizme na područjima Njemačke pa sve do Crnog mora.

Godine 1734. osnovana je nova redovnička družba u Strassburgu, sestre su svoju formaciju primile u Chartresu. Pravilo je reformirano godine 1760. a sestre su nazvane Kćeri svetog Vinka, a godine 1828. Kongregacija milosrdnih sestara iz Strassburga. Hod Vinkovih kćeri ide dalje. Osnivaju se nove kuće matice: u Zamsu (1825.), Munchenu (1832.) i Innsbrucku (1839.). Godine 1832., na želju carice Karoline Auguste, sestre iz Zamsa dolaze u Beč. Ona, vidjevši da pravilo sestara nije izvorno (nije ono koje je Vinko dao Kćerima kršćanske ljubavi), daje prevesti izvorno Pravilo na njemački jezik te je ono odobreno 1835. godine za sve austrijske zemlje. Prihvatile su ga kuće matice u Zamsu i Innsbrucku iz kojih će 5. rujna 1845. prve sestre milosrdnice doći u Hrvatsku, u Zagreb.

Ključna osoba za dolazak sestara u Hrvatsku je Juraj Haulik (1788.-1869.), rodom Slovak, prvi zagrebački nadbiskup i kardinal. Razdoblje svoga upravljanja Zagrebačkom nadbiskupijom obilježio je ustrajnom skrbi za dobro hrvatskoga naroda, u vremenu previranja i buđenja narodne svijesti. U tom pogledu, skrb za prosvjetu i odgoj mladeži, kao i brigu za bolesnike, povjerio je sestrama milosrdnicama koje su 1845. na njegov poziv došle u Zagreb. Godine 1856. njegovim zalaganjem zagrebački samostan sestara milosrdnica postaje samostalnom kućom maticom, a time nastaje samostalna redovnička družba sa sjedištem u Zagrebu.