Vinkovski svjedoci vjere

Vinkovski sveci, vinkovski svjedoci vjere, oni su koji su u svom nasljedovanju Isusa Krista kao svoj životni poziv izabrali karizmu svetog Vinka Paulskog i svete Lujze de Marillac. Služeći Bogu u najsiromašnijima u svome su životu očitovali dosljedost putu svetosti sve do svoje smrti. Neki od njih proglašeni su svetima ili blaženima, o drugima postoji glas o kreposnom životu. Mnogi su položili svoje živote iz ljubavi prema Bogu te postali mučenicima u razdobljima progona.

Sveci i blaženici

Sv. Elizabeta Ana Bayley Seton

Rođena je u New Yorku 28. kolovoza 1774. i bila odgojena u Episkopalnoj crkvi. Udala se za Williama Setona i rodila petero djece. Postala je udovica 1803. Svladavši brojne poteškoće, koje su joj uzrokovali njezini prijatelji i članovi obitelji, ušla je u Katoličku crkvu. Posvetila se intenzivnom duhovnom životu i u isto vrijeme brižno odgajala svoju djecu. Konačno je ostvarila svoju želju da se posveti djelima kršćanske ljubavi i odgoja utemeljivši u Baltimoreu Institut sestara pod zaštitom Svetog Josipa s poslanjem odgoja djevojčica. Umrla je u Emmitsburgu 4. siječnja 1821. u 46. godini života. Sestre kršćanske ljubavi sv. Josipa u Emmitsburgu (država Maryland, SAD) ujedinile su se s Družbom Kćeri kršćanske ljubavi u Parizu. Blaženom je proglašena 17. ožujka 1963., a svetom 14. prosinca 1975. U liturgiji se spominje 4. siječnja.

Bl. Lindalva Justo de Oliveira

Sestra Lindalva rođena je 20. listopada 1953. u Brazilu (u Sitiju Malhada da Areia, vrlo siromašnom mjestu u državi Rio Grande do Norte). Godine 1988. ušla je u Družbu kćeri kršćanske ljubavi. Velikim je predanjem služila siromasima u domu za starije i nemoćne i zavrijedila palmu mučeništva u obrani svog djevičanstva na Veliki petak, 9. travnja 1993. Sjedinila je tako žrtvu svoga života sa žrtvom prvog Mučenika, Krista Gospodina. Proglašena je blaženom 2. prosinca 2007. u Salvadoru da Bahia, gdje je podijela mučeništvo. Ona je prva redovnica Brazilijanka proglašena blaženom. U liturgiji se spominje 7. siječnja.

Bl. Marija Ana Vaillot i Otilija Baumgarten

Bile su kćeri kršćanske ljubavi koje su djelovale u bolnici Sv. Ivana u Angersu. Ubijene su tijekom Francuske revolucije, 1. veljače 1794., zajedno s mnogim drugim mučenicima. Marija Ana Vaillot rođena je u Fontainebleau 13. svibnja 1736., a u Družbu kćeri kršćanske ljubavi ušla je 1761.

Otilija Baumgarten rođena je u Gondrexangeu 15. studenog 1750., a u Družbu kćeri kršćanske ljubavi ušla je 1775. Blaženima ih je proglasio papa Ivan Pavao II. zajedno s  ostalih devedeset i sedam mučenika 19. veljače 1984. U liturgiji se spominju 1. veljače.

Bl. Jozefina Nicoli

Rođena je u Casatismi (Biskupija Tortona) u Italiji 18. studenoga 1863. godine. Dvadeset godina kasnije (1883.) pridružuje se Milosrdnim kćerima svetog Vinka Paulskog. Gotovo čitav svoj život posvetila je odgoju djece na Sardiniji, najprije u Cagliariju i kasnije u Sassariju. Zalagala se za kršćanski rast mladeži i služenje siromasima. Bila je uzor po vedrini duha, razboritosti i pravednosti. Preminula je 31. prosinca 1924. u Cagliariju. Blaženom je proglašena 3. veljače 2008. U liturgiji se spominje 3. veljače.

Bl. Rozalija Rendu

Sestra Rozalija Rendu rođena je u naselju Confort u pokrajini Jura u Francuskoj 9. rujna 1786. godine. Godine 1802. ušla je u družbu Kćeri kršćanske ljubavi u Parizu. Kad se razboljela, poslana je u kuću sestara u siromašnoj pariškoj četvrti Mouffetard gdje je ostala pedeset i tri godine, sve do smrti. Posvetila se posve služenju svojoj zajednici, a napose je brižno obilazila siromahe po njihovim kućama. Sestarska kuća postala je utočište siromaha njihove četvrti. Sestra Rozalija bila je primjer mnogima u življenju kršćanske ljubavi, kao i posredovanju pomirenja. Bila je putokaz i pomoć bl. Frederiku Ozanamu i sluzi Božjemu Ivanu-Leonu Le Prevostu, koji su osnovali Konferencije sv. Vinka Paulskog. Posljednje godine života proživjela je u trpljenju i sljepoći. Sestra Rozalija umrla je 7. veljače 1856. Blaženom je proglašena 9. studenoga 2003. U liturgiji se spominje 7. veljače.

Sv. Franjo Régis Clet

Rođen je u Grenobleu 19. kolovoza 1748., a zaređen za svećenika Misijske družbe u Liyonu 27. ožujka 1773. Predavao je teologiju u sjemeništu u Annecyju i bio ravnatelj sjemeništa u Kući matici Družbe. U jeku Francuske revolucije odlazi u vanjske misije. U Makau, u Kini, djelovao je trideset godina kao misionar. Mučeništvo je podnio u Učangfuju 18. veljače 1820. Blaženim je proglašen 27. svibnja 1900., a svetim 1. listopada 2000. s ostalih sto devetnaest kineskih mučenika. U liturgiji se spominje 18. veljače.

Sv. Ivana Antida Thouret

Rođena je u Sancey-le-Longu u biskupiji Besançon 27. studenog 1765. U Družbu kćeri kršćanske ljubavi ušla je 1787. Za vrijeme Francuske revolucije Družba je bila raspuštena, ali ona ni u vrijeme progonstva nije prestala obilaziti siromahe i bolesnike. Nakon revolucije, u Besançonu je 1799. osnovala Družbu sestara kršćanske ljubavi pod zaštitom sv. Vinka Paulskog. Utemeljivši više kuća u Francuskoj, godine 1810. je na poziv talijanskog kralja otišla u Napulj, s nekoliko sestara, i započela osnivati samostane u Italiji. Umrla je u Napulju 24. kolovoza 1826. Blaženom ju je proglasio papa Pio XI. 23. svibnja 1926., a među svete je pribrojena 14. siječnja 1934. U liturgiji se spominje 23. siječnja. U liturgiji se spominje 23. svibnja.

Bl. Marta Ana Wiecka

Rođena je 1874. u mjestu Nowy Wiec (Pomeranija, Poljska). Kao osamnaestogodišnja djevojka ulazi u Družbu milosrdnih kćeri svetog Vinka Paulskoga u Krakowu. Bila je bolničarka te je velikim žarom brinula za duhovne i tjelesne potrebe siromašnih bolesnika. Preselila se u vječnost 1904. u Sniatynu, Ukrajina. Umrla je od tifusa kojim se zarazila dragovoljno se javivši, umjesto mladog oca obitelji, za dužnost dezinfekcije bolničke prostorije u kojoj je preminuo tifusni bolesnik. Blaženom je proglašena 24. svibnja 2008. U liturgiji se spominje 30. svibnja.

Bl. Marija Magdalena Fontaine i njezine susestre

Bile su kćeri kršćanske ljubavi iz Arrasa. Poznate su kao četiri mučenice iz Cambraia jer su u tom gradu svoje služenje siromasima okrunile mučeništvom u vrijeme Francuske revolucije, 26. lipnja 1794. Marija Magdalena Fontaine, rođena 22. travnja 1723. u Entrepagnyu, u Družbu kćeri kršćanske ljubavi ušla je 1748. Marija Franciska Lanel, rođena 24. kolovoza 1745. u gradiću Eu, u Družbu kćeri kršćanske ljubavi ušla je 1764. Tereza Magdalena Fantou, rođena 29. srpnja 1747. u Miniac-Morvanu, u Družbu kćeri kršćanske ljubavi ušla je 1771. Ivana Gerard, rođena 23. listopada u Cumieresu, u Družbu kćeri kršćanske ljubavi ušla je 1776. Blaženima su proglašene 13. lipnja 1920. U liturgiji se spominju 26. lipnja.

Sv. Justin de Jacobis

Rođen je u mjestu San Fele u pokrajini Lucania u Italiji 9. listopada 1800. U Misijsku družbu ušao je 1818. i bio zaređen za svećenika u Brindisiju 12. lipnja 1824. Potpuno se posvetio apostolatu, napose u Napulju, gdje je 1836. harala kolera. Sveta Kongregacija za nauk vjere odredila ga je za osnivanje misija u Etiopiji te se 1839. uputio u Afriku, gdje je neumorno radio dvadeset godina. Imenovan je apostolskim prefektom. Biskup i kasniji kardinal Massaia posvetio ga je za biskupa 7. siječnja 1849. Hrabro je podnio progonstva i iscrpljen preminuo u dolini Aligade 31. srpnja 1860. Blaženim je proglašen 25. lipnja 1939., a svetim 26. listopada 1975. U liturgiji se spominje 30. srpnja.

Bl. Ghebre Mihael

Rođen je u selu Mertule Mariam (Marijin šator) u pokrajini Godžam u Etiopiji. Svesrdno se zalagao u traženju istine i pronašao ju je uz pomoć sv. Justina de Jacobisa koji ga je primio u zajedništvo Katoličke crkve. Bio je proganjan, ali je u čvrstoj vjeri ustrajao. Bl. Justin de Jacobis ga je zaredio za svećenika 1. siječnja 1851. Izložen mnogim progonstvima izdahnuo je u zatočeništvu 13. srpnja 1855. Blaženim je proglašen 3. listopada 1926. U liturgiji se spominje 30. kolovoza.

Bl. Ljudevit Josip François i subraća (Ivan Henrik Gruyer, Ivan Karlo Caron, Nikola Colin, Petar Renato Rogue)

Ova petorica subraće umrla su mučeničkom smrću u vrijeme Francuske revolucije. Prva četvorica proglašena su blaženima u Bazilici sv. Petra 17. listopada 1926. zajedno sa 191 mučenikom Francuske revolucije (Ivan Marija du Lau d’Alleman i drugi). Od gore navedenog sto devedeset i jednog mučenika sedamdeset dvojica su bila ubijena 3. rujna 1792. u sjemeništu sv. Firmina u Parizu koje je bilo povjereno Družbi misionara. Ljudevit Josip François rođen je 3. veljače 1751. u Busignyu, za svećenika je zaređen 1773. Bio je vrlo aktivan u župskom apostolatu. Zajedno s ostalom subraćom ubijen je u pariškom sjemeništu sv. Firmina, u kojem je bio poglavar. Ivan Henrik Gruyer, rođen 13. lipnja 1734. u Doleu, za svećenika je zaređen u St. Claudu i bio je odgojitelj sjemeništaraca. Ivan Karlo Caron, rođen je 30. rujna 1730. u Auchelu (Pas-de-Calais). Nikola Colin, rođen je 12. prosinca 1730. u Grenantu (Haute-Marne). Peti subrat, Petar Renato Rogue, proglašen je blaženim 10. svibnja 1934. Rođen je u Vannesu 11. lipnja 1758., giljotiniran je u rodnom gradu 13. ožujka 1796. Za svećenika je zaređen 21. rujna 1782. Zalagao se za podučavanje u sjemeništima i župsko služenje unatoč opasnostima uslijed Francuske revolucije. U liturgiji se spominju 2. rujna.

Bl. Frederik Ozanam

Rođen je u Milanu 23. travnja 1813., ali je gotovo cijeli život proveo u Francuskoj. Bio je jedan od utemeljitelja Konferencija sv. Vinka Paulskog, laičke udruge s karizmom pomaganja siromasima, i radio je na njihovom širenju. Kao profesor na Sorbonni u Parizu isticao se učenošću i svojom je kulturom podržavao i prenosio istinu vjere, a u braku bio je dobar otac i suprug te je od obitelji načinio Crkvu u malom. Živio je u dubokoj povezanosti s Bogom i bio primjer u vršenju kršćanskih kreposti. Umro je u Marseillesu 8. rujna 1853. u četrdesetoj godini života, nakon duge bolesti. Blaženim ga je proglasio papa Ivan Pavao II. 22. kolovoza 1997. U liturgiji se spominje 9. rujna.

Sv. Ivan Gabriel Perboyre

Rođen je u Montgestyju 5. siječnja 1802. Za svećenika Misijske družbe je zaređen 23. rujna 1826. Bio je određen za učitelja novaka Družbe, ali želeći se posvetiti vanjskim misijama, poslan je u Kinu i 23. kolovoza 1832. stigao je u Makao. Potpuno se predao apostolatu među kršćanima unatoč opasnostima od progona. Jedan ga je od njegovih učenika izdao pa je nakon dugotrajnog mučenja umro 11. rujna 1840. u Učangfuju. Blaženim je proglašen 10. studenog 1889., a svetim 2. lipnja 1996. U liturgiji se spominje 11. rujna.

Sv. Augustina Pietrantoni

Rođena je 27. ožujka 1864., a 26. ožujka 1886. ulazi u družbu Sestara kršćanske ljubavi sv. Vinka Paulskoga. Godine 1887. poslana je kao bolničarka najprije bolesnoj djeci, a kasnije tuberkuloznim bolesnicima u Bolnici Duha Svetoga u Rimu. Zavjete polaže 20. rujna 1893. Četvrtim zavjetom se obvezuje na služenje siromasima. Tijekom 1894. i sama je oboljela od  tuberkuloze, ali nakon kraćeg odmora traži dopuštenje da ostane i dalje s istim bolesnicima. Dana 13. studenoga 1894. usmrtio ju je bolesnik kojega je dvorila. Blaženom ju je proglasio papa Pavao VI. 12. studenoga 1972.,  a svetom 18. travnja 1999.  papa Ivan Pavao II. U liturgiji se spominje 13. studenog.

Sv. Katarina Labouré

Rođena je u Fain-les-Moutiersu u Burgundiji u Francuskoj 2. svibnja 1806. U Družbu kćeri kršćanske ljubavi primljena je 21. travnja 1830. Imala je posebnu povlasticu ukazanja Bezgrješne Djevice kao i druge nadnaravne milosti. Svoj je život istrošila u služenju siromasima u poniznosti i skrovitosti. Katarina je od svoga novicijata pa do smrti djelovala u pariškom domu za starije u Reuillyju, gdje je radila u kuhinji, njegovala je starije i bolesne, a pod kraj života radila je kao vratarica. Umrla je 31. prosinca 1876., blaženom je proglašena 28. svibnja 1938., a svetom 27. srpnja 1947. U liturgiji se spominje 28. studenog.

Bl. Marko Antun Durando

 

Rođen je u Mondoví  (Cuneo, Italija) 22. svibnja 1801. U Misijsku družbu ušao je 1818. i bio zaređen za svećenika. Isticao se uravnoteženom i neumornom revnošću, napose u propovijedanju i održavanju pučkih misija, kao i razboritošću i iskustvom u duhovnom vodstvu svećenika i laika. Pomagao je u osnivanju kuće Kćeri kršćanske ljubavi u Italiji, a 1865. osnovao je Kćeri Muke Isusa Nazarećanina, koje su kasnije nazvane Sestre Nazarenke. Kao karizmu predao im je štovanje Muke Isusove, a kao svrhu danonoćno pomaganje bolesnicima po kućama i odgoj napuštene mladeži. Umro je 10. prosinca 1880. u Torinu. Blaženim ga je proglasio papa Ivan Pavao II. 20. listopada 2002.

 

Svjedoci vjere

Sestra Žarka Ivasić

Sestra Žarka, krsnim imenom Julijana, rođena je 18. studenog 1908. godine u Krašiću, gdje živi sve do godine 1931. kad odlazi u samostan Družbe sestara milosrdnica svetog Vinka Paulskog u Zagrebu.

Rast Julijanine vjere i odabir redovničkog zvanja imali su čvrst temelj u svjedočkoj vjeri njezinih roditelja, obitelji i župe. Tako Julijana u svom odabiru slijedi primjer svoje starije sestre Terezije (s. Hildeberte) i mnogih djevojaka iz svog mjesta.

Ulaskom u novicijat, 1932. godine, dobiva redovničko ime Žarka. Godine 1936. polaže doživotne zavjete.

Put njezina služenja Bogu i čovjeku usmjeruje ju najviše na služenje bolesnicima. Djelovala je u više bolnica – Gračacu, Banjoj Luci, Petrinji, a od 1939. do 1943. godine u Otočcu.

Tijekom Drugoga svjetskog rata bolnica u Otočcu našla se na vjetrometini vojnih sila… U bolnicu su pristizali ranjenici sukobljenih strana. Sestra Žarka nastojala je svakomu pristiglom ranjeniku pristupiti jednako, bez razlike, a u skladu sa svojim milosrdničkim poslanjem – svjedočiti Isusa Krista u ljubavi prema svakom čovjeku. To je istodobno bilo razlogom zbog kojega su godine 1946. komunističke vlasti osudile sestru Žarku na smrt vješanjem. Zamolbe njezine Družbe za smanjenjem kazne ishodile su samo drugačiju smrt – strijeljanjem.

Strijeljana je 16. svibnja 1946. godine u Gospiću. Tijelo joj počiva u blizini kapelice svete Marije Magdalene na gospićkom groblju.

Njezini posljednji dani u gospićkom zatvoru, odlazak na stratište i smrt, ostavili su u mnogima sliku hrabre i predane kršćanke – redovnice, koja smrt podnosi čvrstom vjerom u Gospodina. Glas mučeničke smrti sestre Žarke i dalje živi potičući na svjedočanstvo kršćanske vjere i ljubavi prema bližnjemu.</p>

Molitva

Bože, milosrdni Oče,

koji si nas po Sinu svome poučio

da se sav tvoj zakon sastoji

u zapovijedi ljubavi prema tebi

i bližnjemu,

a u službenici svojoj sestri Žarki

dao nam uzor predanog služenja

siromasima i bolesnicima

sve do mučeničke smrti,

udijeli nam po njezinu zagovoru

da ljubeći tebe iznad svega

i bližnjega kao sebe

postignemo radosti vječnoga života.

Po Kristu Gospodinu našemu.